TRYMOX LA, 150 mg/mL

Trymox LA, 150 mg/mL,

suspenzija za injekciju, za goveda, ovce, svinje, pse i mačke

Amoksicilin (u obliku amoksicilin trihidrata)

Sastav:

Jedan mL sadržava:

Amoksicilin                                                               150 mg

(odgovara 172 mg amoksicilin trihidrata)

INDIKACIJE

Liječenje infekcija probavnog, dišnog i mokraćno-spolnog sustava te kože i mekih tkiva uzrokovanih bakterijama osjetljivim na amoksicilin.

DOZIRANJE ZA SVAKU CILJNU VRSTU ŽIVOTINJA, NAČIN I PUT(EVI) PRIMJENE

Bočicu treba dobro protresti prije primjene kako bi se postigla potpuna resuspenzija.
Ovaj VMP ne sadržava konzervans.
Čep bočice treba dezinficirati prije izuzimanja svake doze. Treba koristiti suhu i sterilnu iglu i štrcaljku.
Kako bi se osiguralo točno doziranje i izbjeglo subdoziranje, tjelesnu masu životinja treba odrediti što je moguće preciznije.

Goveda, ovce i svinje: samo primjena u mišić.

Psi i mačke: primjena pod kožu ili u mišić.

Propisana doza je 15 mg amoksicilina na kg tjelesne mase, što odgovara 1 mL VMP-a na 10 kg tjelesne mase, i treba je ponoviti nakon 48 sati.

Na jednom mjestu smije se injicirati najviše 20 mL VMP-a.
Svaka injekcija VMP-a treba biti primijenjena na drugom mjestu.

 

Vrsta Tjelesna masa (kg) Volumen doze (mL)
Govedo 450 kg 45,0 mL
Ovca 65 kg 6,5 mL
Svinja 150 kg 15,0 mL
Pas 20 kg 2,0 mL
Mačka 5 kg 0,5 mL

 

KONTRAINDIKACIJE

Veterinarsko-medicinski proizvod (VMP) se ne smije primjenjivati u venu niti intratekalno.
VMP se ne smije primjenjivati kunićima, hrčcima, gerbilima niti zamorčadi.
VMP se ne smije primjenjivati u slučaju preosjetljivosti na peniciline, cefalosporine ili bilo koju pomoćnu tvar.

 

CILJNE VRSTE ŽIVOTINJA

Govedo, ovca, svinja, pas i mačka.

 

KARENCIJA(E)

Goveda:

Meso i jestive iznutrice: 28 dana
Mlijeko: 84 sata

Svinje:

Meso i jestive iznutrice: 19 dana

Ovce:

Meso i jestive iznutrice: 19 dana
Nije odobrena primjena VMP-a ovcama čije je mlijeko namijenjeno za hranu.

 

POSEBNE MJERE PRI ČUVANJU

Držati izvan pogleda i dosega djece.
Ne čuvati pri temperaturi iznad 25 °C.
Zaštititi od svjetla.
Rok valjanosti poslije prvog otvaranja unutarnjeg pakovanja: 4 tjedna.

 

POSEBNO(A) UPOZORENJE(A)

Graviditet i laktacija:

VMP se može primjenjivati tijekom graviditeta i laktacije.

 

Interakcije s drugim medicinskim proizvodima i drugi oblici interakcija:

Ne preporučuje se istovremena primjena baktericidnih i bakteriostatskih antibiotika.
Poznate su interakcije između beta-laktamskih antibiotika i antibiotika s bakteriostatskim djelovanjem, kao što su kloramfenikol, makrolidni antibiotici i tetraciklini te sulfonamidi. Penicilini djeluju sinergijski s aminoglikozidnim antibioticima.

 

Predoziranje (simptomi, hitni postupci, antidoti):

Amoksicilin je podjednako neškodljiv kao i drugi penicilini, odnosno vrlo je slabo toksičan. Amoksicilin je neškodljiv pri velikom rasponu doza.
U slučaju predoziranja liječenje treba biti simptomatsko.

 

Inkompatibilnosti:

U nedostatku ispitivanja kompatibilnosti ovaj veterinarsko-medicinski proizvod se ne smije miješati s drugim veterinarsko-medicinskim proizvodima.

 

Amoksicilin je beta-laktamski antibiotik širokog spektra iz skupine aminopenicilina. Djeluje baktericidno protiv gram-pozitivnih i nekih gram-negativnih bakterija, a njegov učinak ovisi o vremenu izloženosti bakterija antibiotiku.

Mehanizam antibakterijskog djelovanja amoksicilina temelji se na inhibiciji biokemijskih procesa uključenih u sintezu stanične stjenke bakterija, tako što selektivno i nepovratno inhibira različite enzime koji sudjeluju u navedenim procesima, uglavnom transpeptidaze, endopeptidaze i karboksipeptidaze. Neodgovarajuća sinteza stjenke u osjetljivih vrsta bakterija uzrokuje poremećaj osmotske ravnoteže posebice tijekom rasta bakterija (kada je sinteza stanične stjenke vrlo važna), što dovodi do lize bakterija.

Vrste bakterija koje se smatraju osjetljivim na amoksicilin uključuju gram-pozitivne bakterije: Streptococcus spp. i gram-negativne bakterije: Pasteurellaceae i Enterobacteriaceae, uključujući sojeve Escherichia coli.

Na amoksicilin su obično rezistentni stafilokoki koji tvore penicilinazu, neke Enterobacteriaceae, kao što je Klebsiella spp., Enterobacter spp. i Proteus spp. te druge gram-negativne bakterije, kao što je Pseudomonas aeruginosa.

Poznata su tri glavna mehanizma rezistencije na beta-laktamske antibiotike: tvorba beta-laktamaza, promjena ekspresije i/ili strukture proteina koji vežu peniciline (engl. Penicillin Binding Proteins, PBP) i smanjenje propusnosti stanične stjenke. Jedan od najvažnijih mehanizama rezistencije je inaktivacija penicilina enzimima beta-laktamazama koje tvore neke bakterije. Ovi enzimi mogu odcijepiti beta-laktamski prsten od ostatka molekule penicilina, te tako onemogućiti njihovo djelovanje. Beta-laktamaze mogu biti kodirane na kromosomskim ili plazmidnim genima.

Pojava rezistencije je obično stečena u gram-negativnih bakterija, kao što je E. coli, koje tvore različite vrste beta-laktamaza koje su prisutne u periplazmatskom prostoru. Utvrđena je križna rezistencija bakterija na amoksicilin i druge peniciline, posebice aminopeniciline.

Primjena beta-laktamskih antibiotika proširenog spektra djelovanja (npr. aminopenicilina) može pridonijeti selekciji multirezistentnih sojeva bakterija, kao što su sojevi koji tvore beta-laktamaze proširenog spektra (engl. Extended-Spectrum Beta-Lactamase, ESBL).